Napustila nas je Sanja Ravlić, osoba koja je svojim nadvrhunskim stručnim znanjem i energijom oblikovala kinematografiju kakvu imamo danas i na koju smo već navikli. Bez Sanje Ravlić, teško da bismo je mogli i zamisliti. Zvanjem filmska producentica (National Film and Television School, London) i profesorica komparativne književnosti (FFZG), sveznadarica enciklopedijske širine, poliglotkinja obdarena pregovaračkim talentom i kozerskom bodljom, hrabra i poštena, zastupala je stvar europskog filma i hrvatske kinematografije gdje god je bilo potrebe i gdje god je bilo prilike. Potrebe je bilo na pretek, a za priliku se Sanja Ravlić znala pobrinuti. Krug njezinih poštovatelja i prijatelja seže po čitavom filmskom svijetu, regionalno, kontinentalno i planetarno. Naši autori i producenti Sanju najprije pamte kao hrvatsku predstavnicu u Eurimagesu i redovitu savjetnicu HAVC-a, a zatim kao vizionarku, stratešku analitičarku, kolegicu, prijateljicu i motivatoricu od koje se uvijek, 24 sata dnevno, može dobiti besplatni savjet. Vrlo mlada urednica dramskog programa HRT-a od kraja osamdesetih do sredine devedesetih, prelazi na BBC te za boravka u Londonu diplomira na NFTS-u Beaconsfieldu u klasi Nicka Powella. Vraća se u Hrvatsku gdje kao predstavnik HRUP-a sudjeluje u radnoj grupi za izradu filmskog zakona, da bi od 1. siječnja 2008. uz Alberta Kapovića uselila u tijesni dućan u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu, tadašnje sjedište novoosnovanog HAVC-a. Albertovom smrću Sanja, ranije zamjenica, preuzima brigu za predstavljanje Hrvatske u Eurimagesu. Kao predstavnica umijećem uvjeravanja, a kao savjetnica vještinom odabira (selektorica manjinskih koprodukcija) zaslužna je za hrvatski val manjinskih koprodukcija tijekom drugog desetljeća, ili drugačije rečeno, za stvaranje izvrsne atmosfere koja je u malo vremena u filmskoj Europi zavladala oko našeg filma i osobito, naših filmskih ljudi poimence. Uspješni financijski rezultati koje je Sanja postizala u ulozi „match-makera“ ili „brokera“ međufondovskih koprodukcija u pravilu bi se pretakali, na drugom kraj luka, u pozitivnu festivalsku i distributersku recepciju i dobar odaziv prodajnih agenata. U svakoj od tih faza ponaosob, Sanja bi u nekoj mjeri, imala svoje prste. U širokoj slici neki najprije zapažaju Sanjinu ulogu u lansiranju domaćih potpora razvoju proizvodnje i pisanja scenarija. (Tako o njoj govori Ankica Tilić) Netko drugi će je prvo pamtiti, kako smo malo prije opisali, kao „izbornicu hrvatske filmske momčadi za europsku ligu“. Osobno sam bio previše blizu svemu spomenutom te ne znam odabrati najvažnije od svega što je Sanja Ravlić napravila. Naime, uza sve, ona je koautorica dva Nacionalna programa u nizu. Podsjećam vas: prvi Nacionalni program je bio precizan nacrt budućnosti projiciran na maglu tadašnjih okolnosti – prilična drskost koja se pokazala ostvarivom, te se i ostvarila. Za oboje su Sanjine zasluge neizmjerne – prvo za Sanjanje, a zatim za Ostvarenje. Završit ću dugo nabrajanje bar još jednim: poticaji servisnih koprodukcija osmišljeni su i uvedeni, također, uz njezin trud i podršku i nepamtim niti jedan važan potez ili događaj vezan uz HAVC koji bi se dogodio bez njezina sudjelovanja, inicijative, komentara ili bar znanja. Ovaj veliki stručni i ljudski autoritet uklonjen je iz hrvatske kinematografije, nasilnim potezima vladajuće stranke 2016. i 2017. godine. Posljedice te amputacije osjećaju se u teškoćama funkcioniranja sistema sve do današnjeg dana. Nakon smjene došli su međunarodni pozivi da nastavi rad za bolje poslodavce. Istodobno dolazi i bolest koja će je zadržati u Zagrebu. U dijalogu s vlastitom bolešću Sanja će biti hrabra i snažna i ustrajat će narednih šest godina. Umrla je u rano jutro, u petak 19. svibnja 2023. Hrvatski autori i producenti imaju neizrecivu sreću da je postojala Sanja Ravlić. I pravo na neizrecivu tugu, jer u sljedećih stotinu obrtaja oko sunca, teško da će nas slična sreća obasjati.
tekst: Hrvoje Hribar
