Priopćenje za medije

Nakon višemjesečnog nastojanja za suradnjom i dijalogom s ministrom kulture, gospodinom  Zlatkom Hasanbegovićem, strukovne udruge hrvatskih filmskih redatelja i producenata izražavaju zabrinutost odnosom ministra prema hrvatskoj  kinematografiji, postupcima koje je poduzeo i onima koje je propustio poduzeti.
Predstavnici Hrvatske udruge producenata (HRUP) i Društva hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) sastali su se s ministrom samo jednom (18.04.2016), a za tadašnju najavu da će sastanci postati redoviti ministar više nije našao vremena.
Na navedenom sastanku ministar se obvezao potpisati redoviti godišnji ugovor s HAVC-om, najavivši da će ga u proceduru poslati "žurno". Ugovor za tekuću godinu nije poslan još dva mjeseca nakon našeg upita, što čini ukupno šest mjeseci zastoja, dok ministar uopće nije bio svjestan činjenice da je Ministarstvo kulture ono koje treba poslati ugovor HAVC-u, a ne obrnuto. Posljedica takvog odugovlačenja je bila odgoda javnih poziva, čime je filmska struka izgubila pola, a u nekim slučajevima i godinu dana.
U cilju kvalitetne suradnje, a na naše osobito zadovoljstvo, ministar Hasanbegović najavio je da će kadrovska rješenja tražiti u dogovoru sa strukom: međutim, za smjenu Sanje Ravlić, predstavnice Hrvatske u središnjem europskom filmskom fondu Eurimages, doznali smo post festum, kroz neformalne glasove koji stižu iz Strasbourga. Sanja Ravlić zaslužna je za brojne hrvatske projekte koji su dobili potporu tog fonda, stručna je, upućena i iskusna.  Teško je dokučiti zbog čega je ministar smjenjuje, a još teže zašto pri tome izbjegava najavljenu komunikaciju sa strukom.
Još uvijek nije imenovan pomoćnik ministra za scensku i audiovizualnu djelatnost. Kako je na jedinom održanom sastanku ministar iskazao površno poznavanje sustava kinematografije– što ne čudi, jer se tim složenim organizmom nikada nije bavio – moramo zaključiti kako se sve što je učinio i što je propustio učiniti događa bez pomoćnika koji bi doprinio kompetentnošću i iskustvom.
Hrvatski film je zbog nezainteresiranosti ministra ili nemara te opstrukcije sustava izgubio kontinuitet proizvodnje što će se osjetiti u idućem razdoblju kada će se u ukupnoj količini filmske proizvodnje brojka spustiti na razinu od prije deset i više godina. Ministar je ovim potezom uskratio posao brojnim filmskim djelatnicima i doveo u pitanje stabilnost cijele filmske struke koja se godinama sustavno gradi. Svojom opstrukcijom ili nemarom je doveo u pitanje i poticaje za strane koprodukcije čime je izazvao povlačenje višemilijunskog priljeva sredstava stranih produkcija u proračun RH, te izravno oštetio proračun Republike Hrvatske.
U 2015. i 2016. je hrvatska kinematografija postigla iznimne i brojne međunarodne uspjehe – i svojim filmovima i brojnim koprodukcijama koje Hrvatskoj donose novac, a što je rezultat dobroga rada prethodnih godina. Pokazatelj kako ovo nije političko pitanje leži i u činjenici da je filmska struka imala izvrsnu suradnjom s dosadašnjim ministrima kulture ma koju političku opciju predstavljali.
Nakon što smo niz mjeseci nastojali biti kvalitetan partner spreman za suradnju, moramo zaključiti: put kojim je krenuo ministar Hasanbegović ozbiljno ugrožava hrvatski film, njegovo strpljivo građeno mjesto u Europi i teško stečenu neovisnosti od politike.