Priopćenje DHFR-a i HRUP-a u svezi Izvješća Državnog ureda za reviziju

Dana 3. veljače 2017. Državni ured za reviziju objavio je Izvješće o obavljenoj reviziji u Hrvatskom audiovizualnom centru (HAVC) za 2015. godinu. Društvo hrvatskih filmskih redatelja i Hrvatska udruga producenata pozdravljaju ukazivanje na nepravilnosti na koje prirodom i sadržajem svoga djelovanja ova institucija treba ukazati. Istodobno, u cilju zaštite dosegnutih profesionalnih standarda i sloboda umjetničkog izražavanja, osjećamo potrebnim upozoriti na dijelove Izvješća kojima Državni ured ozbiljno prekoračuje svoje ingerencije.
Državni revizor tako kaže:Nisu osigurani pokazatelji na temelju kojih je moguće dati ocjenu mogu li i na koji način odabrani projekti i programi u 2015. na temelju javnih poziva pridonijeti razvoju hrvatske kulture. Državna revizija ovom konstatacijom pridaje sebi pravo estetskih i umjetničkih prosudbi, što je posve izvan prirode i ingerencije takve institucije. Kakve bi to pokazatelje trebalo podastrijeti Državnom uredu za reviziju da bi ono moglo ocijenitirelevantnost spomenutih projekata? Izdiže li se ovom rečenicom Državni ured izvan svojih zakonskih ovlasti? Računovodstveno i knjigovodstveno dokazivanje dosega hrvatske kulture, u ovom slučaju hrvatskoga filma, čiju su kvalitetu prepoznale najeminentnije i najrelevantnije svjetske filmske institucije i priredbe, čin je bez presedana koji bismo jedino mogli opisati Krležinim naslovom - Na rubu pameti.
Također, upozoravamo na dio Izvješća kojim se u kinematografiju praktički uvodi politička kontrola. Državni revizor kao nepravilnost izdvaja sve ugovore iznad iznosa od 200.000 (dvjesto tisuća) kuna jer ih nije potpisao ministar kulture. Kako su svi ugovori za produkciju filmskih djela iznad 200.000 kuna, Državni ured za reviziju dakle sugerira uvođenje prakse po kojoj se ni jedan film u RH neće moći snimiti bez odobrenja Vlade. Dosadašnji ministri, ravnatelji i upravni odbori su praksu potpisivanja ugovora iznad 200.000 kuna primjenjivali samo na sredstva za operativni rad Centra, a ne na sredstva za filmove. Prihvatimo li interpretaciju Državnog ureda za reviziju,  uspostavlja se praksa kojom se ni jedan film u Hrvatskoj neće moći snimiti bez odobrenja Vlade RH. Time se ruše i poništavaju dugogodišnji napori da se kinematografija uspostavi kao neovisan sustav odvojen od politike te bi u stvarnosti značilo povratak soc-komunističkom modelu upravljanja filmom u kojemu nema mjesta umjetnosti koju nije odobrila vlast. Takvo čitanje zakona može imati nesagledive posljedice i dokinulo bi neovisnost hrvatskoga filma te ugrozilo sadržaj članka 69. Ustava RH:
Jamči se sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva.
Kako bismo dobili jasno i nedvosmisleno tumačenje kojim bi se osigurala neovisnost hrvatske kinematografije, a u želji da se zaštiti sustav koji već godinama daje izuzetne umjetničke i pozitivne financijske rezultate, DHFR i HRUP uputit će Saboru RH zamolbu za interpretacijom dijelova Zakona kojima Državni ured za reviziju daje faraonske ovlasti ministru kulture.